Odlaskom Slobodana Miloševića s političke, državne i društvene scene, otvoren je prostor slobode, ali ona nije na taj način sama po sebi darovana, za nju se treba boriti, istaknuo je profesor Pravnog fakulteta u Osijeku dr. Josip Vrbošić, te dodao kako se na egzistencijalnim činjenicama Hrvata u Srbiji i Vojvodini, ogleda sva težina prijelaza iz statusa konstitutivnog ili državotvornog naroda u bivšoj Jugoslaviji, naravno unutar svojih republika, u status nacionalne manjine.
Problemi i poteškoće pripadnika manjina nikada nisu problem samo pripadnika manjine, rekao je tom prilikom politolog Pavel Domonji.
„Ako pripadnici većine ne osjećaju, ne vide i ne prepoznaju problem manjina kao dio svog problema, onda su mogućnosti reprodukcije nekih temeljnih vrijednosti u društvu, do kojih je Žigmanovu izuzetno stalo, a to su vrijednosti slobode, pravde i jednakosti, veoma ograničene. Ja znam da ću vlastita prava i slobode najbolje i najučinkovitije obraniti tako što ću ustati u obranu drugoga čovjeka kada su njegova prava ugrožena. Ako šutim kada treba govoriti, nitko neće govoriti kada ja dođem na red."
Knjiga je prema riječima autora, skromni prinos boljem samo-razumijevanju Hrvata u Vojvodini i njihovoj boljoj prezentaciji.
„Položaj ovdašnje hrvatske zajednice ponajviše ovisi o društvenim i političkim konstelacijama u Srbiji. Hrvati u Vojvodini ne žive u zrakopraznom prostoru nego su užlijebljeni u društveno-političku zbilju Republike Srbije. Mi nismo otok, premda je takvo shvaćanje često u samo-razumijevanju hrvatske zajednice. Imali smo to priliku vidjeti tijekom 2006. i 2007. godine kada se hrvatstvo razumijevalo kao nekakav izdvojeni prostor, gdje smo se mi unutar sebe borili za određene pozicije. Međutim, previđamo elementarnu stvar, a to je da društveni položaj hrvatske zajednice u našoj zemlji najviše određuje društveno i političko okružje unutar Republike Srbije."